“U svakom trenu sa svih strana odjekuje zov Ljubavi:
Jezdimo k Nebu, pa ko još želi poći s nama?
Bijasmo na nebu, bijasmo Bogu prijatelji,
I svi ćemo se ondje opet vratiti, jer ondje je naša domovina.
Uzdignutiji smo od neba, plemenitiji od deva : Zašto ih ne nadići?
Naš cilj je vrhunska Veličina.
Što, naime, ima zajedničkog divni biser sa svijetom praha?
Zašto ste spušteni ovdje? Spremite svoje prtljage.
Kakvo je ovo mjesto tu?
Sreća nas prati, na nama je da se žrtvujemo… !
Poput morskih ptica, ljudi izranjaju iz oceana – oceana duše.
Kako, rođena iz tog mora, ptica ovdje dolje svija gnijezdo?
Ne, mi smo biserje usred tog mora, ondje ćemo prebivati svi:
U protivnom, zašto val za valom dolazi iz mora duše?
Val onog Nisam li Ja (Gospodar vaš) je došao, i razbio je tjelesni krčag;
A kad se krčag razbije, tad se vizija vraća i sjedinjenje s Njim.”
“Ljubav je dojezdila i poput krvi je u mojim venama i u mojoj koži.
Ona me poništi i ispuni Voljenim. Voljeni je prosegnuo u sve djeliće moga tijela.
Od mene je ostalo samo ime, sve drugo je On.
Može li neko drugo lice biti ljepše od ovoga?
Da ljepšeg i ima, ne mari! jer to nije moj Voljeni.
Zataji sva lica u svome srcu, sve dok ti ne dojezdi Lice bez lica.
Tragam li za svojim srcem, nalazim ga u tvom vrtu,
tragam li za svojom dušom, nalazim je u tvojoj ljubavi.
Kada sam žedna, ja pijem vodu, u vodi vidim odraz tvoga lica.
Misliš da sam slobodna od čežnje za Tobom,
Što, bez Tebe da ostanem strpljiv i tih.
O Šivo! Neka nikada radost ne osjetim
ako samo tren ostanem bez čežnje za Tobom.”
