Kada duhovno počne utjecati na svijest morate prije svega izbjegavati i najmanje miješanje pogrešne vitalne aktivnosti sa psihičkom aktivnošću. Požuda je izopačenje ili degradacija koja sprečava ljubav da uspostavi svoje carstvo; zato kada se javi tok psihičke ljubavi u srcu, požuda ili vitalna želja je nešto čemu se ne smije dopustiti da uđe – baš kao što, kada se snaga spusti odozgo, osobna ambicija i ponos moraju da se drže daleko od nje; jer svako miješanje izopačenosti iskvarit će psihičko ili duhovno djelovanje i spriječiti istinsko ispunjenje.
Požuda, kao pohlepa i ljutnja se naizmjenično izražavaju kroz tijelo, srce i um. Požuda je osjetilne i verbalne prirode te predstavlja oblik ovisnosti.
Zato Ivan u svojoj 1. Poslanici 2:15 i piše:
Ne ljubite svijeta ni što je u svijetu. Ako tko ljubi svijet, Jer što je god svjetovno -požuda tijela i požuda očiju i oholost života –
nije od Oca, nego je od svijeta.
Sveti spisi kažu da su zavist, pohlepa, požuda i ljutnja svi oni izvori bolesti (vyaadhi kaaranam). Oni koji su zaraženi ovim osobinama mogu konzumirati i najzdraviju hranu, ali im ona neće donijeti zdravlje. Oni će patiti od različitih probavnih i živčanih smetnji. Stoga, oni koji žude za oslobođenjem trebaju sasjeći ove zagađene tendencije oštrim mačem Duhovne Mudrosti (Jnaane). Oni se trebaju moliti Bogu da ih spasi od dodira sa ovim osobinama. Još od ovog trena, molite se za Milost koja će vam omogućiti da ih kontrolirate i porazite. Produbite svoju vjeru u Boga. Proširite svoju ljubav i stavite pod njeno okrilje čitavo čovječanstvo. Ne postoji alternativni put za poklonika.
Postoje četiri F za koje morate fiksirati svoju pažnju.
(1) ‘Follow the Master’ – Slijedi Gospodara,
(2) ‘Face the Devil’ – Suoči se sa vragom,
(3) ‘Fight to the End’ – Bori se do kraja i
(4) ‘Finish at the Goal’ – Stigni na cilj. ‘
„Slijedi Gospodara“, znači pridržavaj se Dharme (ispravnog ponašanja).
„Suoči se sa vragom“, znači prevazići iskušenja koja vas salijeću dok pokušavate steći Arthu (bogatstvo ili sredstva koja omogućuju lagodan život).
„Bori se do kraja“, podrazumijeva neprestanu borbu; voditi rat protiv šest neprijatelja koje predvodi kaama (požuda). I, na kraju,
„Stigni na cilj“, znači: nemoj stajati dok ne ostvariš cilj – Mokshu (oslobođenje od neznanja i obmane).
Ova četiri F su neophodna ukoliko se žele doseći četiri čovjekova cilja (Purushaartha) – Dharma, Artha, Kaama i Moksha (ispravno ponašanje, bogatstvo, želja i oslobođenje).
Požuda i mržnja nalaze se u osjetilnim predmetima, neka se nitko ne poda njihovoj vlasti, jer su oni neprijatelji na njegovom putu! Ispravno djelovanje i kontrola čula su suštinski za njegovanje Univerzalne Ljubavi i Dobrote.
U katoličkoj tradiciji to znači neurednu, neumjerenu želju.
Zasnovano na općem zapažanju, učenje o požudi sastoji se u tome da živimo u stanju u kojem smo skloni djelovati na poriv, slijedeći pojedine želje čak kada to može prouzročiti zlo i nesreću na dulji rok.
Pavao naširoko piše o tom problemu u Rimljanima 5,12-7,25. On pripisuje taj problem Adamovu grijehu, a kasnije je tradicija razvila tu misao.
Neuredne želje nisu samo tjelesne žudnje nego i sebični prohtjevi za svime onim što je suprotno volji Božjoj, što znači sve ono što nije u konačnici Bog zapovjedio.
Tradicija o požudi navela je srednjovjekovne teologe da ustvrde kako “po čistoj naravi” ljudske osobe nisu osposobljene za bliskost s Bogom na koju su pozvane i da je zato Bog “od početka” obdario ljudsku narav milošću. Ta obdarenost je izgubljena, smatrali su, “istočnim grijehom”, ostavljajući ljudsku zajednicu u povijesti opterećenu požudom i pred potrebom za novim redom milosti spasenja. Nisu tvrdili da je milost dokinula požudu nego da je dala sposobnost za svladavanje požude.
Tridentski sabor u Dekretu o istočnom grijehu(1546) definira požudu kao “sklonost grijehu” te tvrdi s jedne strane da je ona stvarna i sveopća, ali s druge strane da nikoga ne prisiljava na grijeh jer ljudska narav nije iznutra pokvarena (DS 1515).
Iz dobrote potiče mudrost, iz strasti se rada požuda, iz mraka postaje nerazumnost i umna zaslijepljenost, a tako isto i neznanje. Predani dobru idu gore, a ogrezli u strasti idu u sredinu dok oni što žive pod utjecajem najniže gune – Mraka – odlaze dolje. BGita
Ne brkajmo sex sa ljubavlju – u materijalnom svijetu sex možemo smatrati iskazom ljubavi na tjelesnoj razini, no sex se često koristi tek zbog zadovoljavanja svoje požude. U duhovnom svijetu nema potrebe za takvim tjelesnim iskazivanjem ljubavi, jer se ljubav iskazuje na više načine. Korištenje tuđeg tijela za zadovoljavanje svoje požude (sex) ne postoji u duhovnom svijetu.
Požuda nije duhovna osobina (premda je mnogi svrstavaju pod takvu), već tjelesna (odnosi se na materijalno tijelo) . Tjelesnim ne zadovoljavamo duhovno. Spolna privlačnost, koja je najjači vezujući faktor u materijalnom svijetu, prepoznaje se u duhovnom svijetu po svojoj odsutnosti (drugim riječima – spolna privlačnost ne postoji u duhovnom svijetu).
Onaj tko vidi u aktivnosti neaktivnost, a u neaktivnosti vidi aktivnost, pravi je mudrac među smrtnima, on je savršen i istinski svjestan. Čovjeka, čiji su motivi za rad lišeni požuda i sebičnosti, čija su dijela sažežena ognjem znanja, posvećeni nazivaju madracem.
