Emocije su u stvari intenzivno (kaotično) gibanje energetskih struja (energy – motion…..engl.) kroz splet nadija (energetskih kanala) u tijelu, i kao neki veo prekrivaju čistu svijest, te joj daju ovakvu ili onakvu boju.
Emocije su samo razvijene misli, one nastaju nakon što želja (poriv) koja dolazi iz dubine preraste u misao o željenom objektu, te se na kraju razvija i emocija kojom se privezujemo za željeni objekt.
Emocije su velika varka i obmana u kojoj svi živimo i ne bi si mogli niti zamisliti život bez emocija. One su tu da prolaženjem kroz njih učimo i stječemo iskustva koja nas polako osvještavaju. Što smo emocionalniji, manje smo svjesni, tako da izrazito emotivne osobe imaju dosta poteškoća u životu i na duhovnoj stazi. Ali i tu postoji lijek jer onda tu naglašenu emocionalnost mogu staviti u službu Bogu, te ju pretvarati u devocionalnu ljubav prema Bogu , i na taj način pročišćavati svoje emotivno tijelo od nižih emocija. Da li smo svjesni koliko puta su nas naše emocije obmanule, zavarale, stvarale nam lažnu sliku o nekome ili nečemu, bile projekcija naših vlastitih skrivenih želja.
Emocije i misli su hrana za naš um, koji ne bi mogao preživjeti ako ga redovito ne bi hranili baš isto kao što hranimo i svoje fizičko tijelo adekvatnom hranom.
Kada ne bi bilo emocije, ne bi bilo niti vezivanja, i bili bismo slobodni i svjesniji. Emocije su proizvod dualne svijesti i one su ljepilo koje spaja subjekt i objekt u jednu čvrstu povezanu cjelinu. Kada to ljepilo čvrsto spoji subjekt sa objektom, nevolja nastaje kada se subjekt i objekt žele odlijepiti. To odljepljivanje je obično jako bolno i trebalo bi biti lekcija koja nas uči da ne koristimo prejaka ljepila jer nikad ne znamo kada će doći trenutak da će se trebati odlijepiti, pa ukoliko je ljepilo bilo jače, i bol odljepljivanja će adekvatno biti jača. Psihologija i psihoterapija, gotovo da se i ne bave ničim drugim nego samo emocijama i svime što je s njima u vezi. Blaženi mir se ne stiče kroz emocije, već čišćenjem, prvo od negativnih emotivnih naboja pa onda i od pozitivnih, jer i jedni i drugi su lanci koji vežu, jedni željezni drugi zlatni. Da ne bude zabune, svi smo mi emotivna bića ali razlikujemo se između ostaloga i po čistoći emotivnog tijela.
I sveci posjeduju emocije ali su one pročišćene od sebičnih zahtjeva, i svode se samo na čistu ljubav i suosjećajnost. Oni svojim djelovanjima ne stvaraju karmu, jer su u svemu samo svjedoci.I oni mogu zaplakati, ali i trenutno se naljutiti, ali ta “ljutnja” ostavlja trag kao kada bi prstom povukli po vodi, za razliku od nepročišćenih duša, gdje bi ljutnja kod njih ostavila trag kao da si povukao trag nečim oštrim po metalu, ta impresija bi kod njih uhvatila dubok trag i krojen, te rodila još mnogo kakvim nepoželjnim posljedicama, odnosno namatanje nove karme.
Priroda emocija je da se one željele postaviti na mjesto koje pripada jedino istini.
Nemiran um je uvijek u konfliktu sa sobom jer njime upravljaju stečeni obrasci programske svijesti. To je stanje uma koji se nalazi u “škripcu” između dvije ili više mogućnosti. Jedno priča drugo radi treće misli.Konflikt je uobičajeno stanje dualnog uma koji živi i kreće se u moru parova suprotnosti i bezbrojnih kombinacija i mogućnosti koje se neprekidno rađaju u tom beskrajnom moru različitosti. Um je vrlo često u dvojbi što odabrati od silnih mogućnosti koje ima na raspolaganju, i kada odabere opet živi u strahu da li je dobro odabrao, da li je to to, ili je možda ipak trebalo odabrati ono drugo, i tako misao na misao bez konca i kraja.
Strah je negdje u osnovi uma. Suprotno tome ljubav je poput svjetla koje osvjetljava mrak koji je strah. Ljubav i prihvaćanje nas izdižu iznad konflikta, sukoba, straha. Ona se ne bori, nije u sukobu ni sa čim, ona je iznad svakog konflikta koji je proizvod uma, dok je ljubav “proizvod” Srca. Ljubav nadilazi nemir, ona se ne bavi time da ga riješi jer on je nerješiv na razini racionalnog, analitičkog, diskurzivnog uma. Ona se diže iznad konflikta na viši plan postojanja, na razinu ne-dvojstva, na razinu jedinstva, gdje nema mjesta sukobima i nejedinstvu misli riječi i djela, jer nema analitičkog suprotstavljanja i sukoba između više mogućnosti. Ako i riješimo neki nesporazum, obično se to desi kada otpadne neka druga mogućnost, pa ostaje u igri samo jedna i tu nema konflikta. Ako racionalnim putem želimo pomiriti konflikte, to će teško ići, jer uglavnom se ne mogu pomiriti na horizontalnoj razini, odnosno uvijek će to mirenje rezultirati nekim kompromisom koji opet nije nešto što bi nam dalo potpuno zadovoljstvo.
Što više radimo na pročišćavanju i kontroli vlastitog uma, bit će sve manje konflikata, i nemira jer smjer prema svijesti jednote i mirenju parova suprotnosti u jednu nedjeljivu cjelinu je smjer kojim nadilazimo dualnu svijest koja konflikte u neznanju i nesvijesnosti sebe stvara.
Zbog toga je jasno viđenje stvari i razlučivanje svojim umom na temelju osobnog iskustva mjerilo napretka .
Ljubav kojom prihvaćate razlike, nadilazeći razinu um-emocija-vezanosti Pomaže vam uzdići se iznad horizontalne razine i približila višoj istini.
