Jednostavnost se sastoji u tome da smo svi mi jedno. Svi smo mi ujedinjeni u Bogu. U svemu što je Bog stvorio postoji jedinstvo.
Nema potrebe tražiti nikakve tajanstvenosti. Budite samo jednostavni i prostodušni. I tada se cijelo postojanje otvara pred vama. Neće vam ništa biti radije se smijte apsurdnosti cijele te stvari koja je bila tako blizu, a vi je niste mogli dohvatiti. A nije bilo nikakve zapreke. U stanovitom smislu, stvarnost je uvijek bila u vama.
Ako je praznina stvarna, tada će vam biti otkrivena potpuno sva njezina stvarnost, sve što postoji. Ona nije sada zatvorena pred vama, već se događa posve suprotno. Vi ste zatvoreni, vaš um je zauzet drugim stvarima.
Kad vaš um bude prazan i ničim zaokupljen, vi ćete biti otvoreni, doći će do susreta. I tada je sve prekrasno u svojoj potpunoj jednostavnosti.. Čudno je kako to svi promašuju, čovjek doživljava nevolje jer nije zadovoljan svojom sudbinom. Misleći na prošlost i brinući se zbog budućnosti, on postaje uznemiren. Dok jednostavna, ali radikalna duhovna praksa jeste prihvaćanje svega što trenutak predstavlja – izvana i iznutra. Kada smo svijesni sebe i sadašnjosti nastaje budnost. jasnoća, jednostavnost. Nema prostora za pravljenje problemajer sev prihvačamo kako jeste
Zato se kaže da onaj tko je spoznao, postaje posve običnim, on je jedno sa stvarnošću.
Težiti za nečim posebnim znak je ega. A ego ima sve mogućnosti da stvori razmak i udaljenosti između vas i stvarnosti.
Budite prazni i sve će vam se događati. Ali ne očekujte nešto posebno. Ostvarenje nije ništa posebno. To reći kod većine umova dolazi do razočaranosti, jer je on sam problem. Um želi nešto posebno. I zbog te želje um stvara i dalje zamišljene stvari. A zapravo, nema ništa posebnoga. Zbog te želje um je stvorio nebo i raj, i zbog tih koncepata ne napredujemo već se i dalje krećemo u krug, to je kretanje u željama. A takvo kretanje nije napredovanje, već kretanje u krugu. Zašto moramo živjeti tako kada je istina da smo mi božanski? To je protuslovlje. S jedne strane imamo raj našeg božanskog porijekla i suštine i protuslovlje našeg samonametnutog svjetovnog neugodnog položaja, koji je istovjetan progonu iz raja.
Bez obzira na sve, većina ljudi odabire privid kojeg je stvorio um i tijelo koje je odvojeno od duha. To neopisivo stanje stvari dovodi do toga da nam raj promiče i gubimo ga
Biti probuđen, biti buddha, prosvijetljen, najobičniji je fenomen. Ako to izgleda vrlo neobično, to je zbog toga što većina stvara mnogo zamisli koje su zapreka.
Želje su u svakom zapreka. Prosvjetljenje se može dogoditi istog časa kad ne bi bilo želja. Stoga je mir toliko važno stanje uma, jer samo tada je moguće, prihvaćanje stvarnost kakva jest.
Budite obični. Biti običan – to je prekrasno. Jer tada nema napetosti nema tjeskobe. Biti običan je nešto vrlo tajanstveno . Sreća nije iznad, izvan sebe. Biti sretan znači biti u njoj. Nećete biti sretni izvan sreće, sve što postoji je unutarnje, duhovno. Stvaran je užitak onaj u kojem ništa ne dobivate, ako je to lijepo samo po sebi.
Cijeli ovaj svijet je borba za posebnost. Neki to pokušavaju postići u društvu, neki u ekonomiji, neki i u religiji. Ali čežnja ostaje ista.
Ako nemate želja, vi se ne možete prenijeti mislima u budućnost, ako nemate želja, vi ne možete početi očekivati nešto, ako nemate želja, nikad nećete biti razočarani. Kad ste bez želja, vrijeme doista nestaje. Vi se krećete od jednog trenutka vječnosti do drugog trenutka vječnosti. Nema postupnog slijeda… i tada nećete nikad pitati zašto se ne događa ništa posebnog.
Sve je Bog: vlat trave i visoko stablo, dražesne ptičice i ozbiljne ribe, ogromni slon i moćni lav, mrav, kao i vrhunac svega što je stvoreno. Svi su božanski. Moj Bog i vaš Bog je posvuda i izražava se u svemu, u svemu što je stvoreno. Bog je jedan. Mi smo jedno. Koncept božanskog jedinstva u rođenju u ljudskom obliku koje nam je dao Bog krajnje je jednostavan i očito istinit. Ipak, usprkos krajnjoj jednostavnosti božanskog jedinstva, mi i dalje osjećamo odvojenost i ustrajemo na ovjekovječivanju naših površnih i prolaznih svjetovnih različitosti. To je tajnovito. Mi se pripijamo nepopustljivo uz te male, individualne ljudske identitete i ego, zagovarajući, natječući se i braneći te uskogrudne, ograničene, pojedinačne snove o izmišljenim ljudskim identitetima.
Tajna je u igri, biti vječan, bez želja, to je tajna. A biti jednostavan je cilj. Ako možete biti obični, vi ste oslobođeni. Tada za vas nema samsare, nema svijeta.
Život je realnost, jednostavnost, sveprisutnost, pulsira u našim žilama i u otkucajima srca. Prihvaćanjem sebe, potvrđivanjemo sebe. Samo bez uzrokovanosti donosi radost i ispunjenje.Treba razumjeti da stvarna svijesna jednostavnost, prirodnost iza sebe ima sveobuhvatno iskustvo. Neznalica može biti jednostavan bez ikakvog iskustva. Jednostavnost je ono što je sigurno, pouzdano, ne komplicirano. Na neki način, ljudi ne veruju jednostavnom, iako je jednostavnost uvijek na raspolaganju. Mjerilo je radost i osjecaj mira u zivotu, ispunjavanju zivotnih i moralnih nacela, radost kroz ljude i okolnosti.
Citat iz Upanišada kaže:
Kad kuću zahvati požar, vlasnik zaboravi sve, čak i svoj tjelesni komfor, i usmjerava sve svoje napore da zaustavi vatru i spasi kuću i sve što je u njoj. Isto tako je, o čovječe! Tvoj život je u vatri vatri-Kame, Krode, Lobe, Mohe, Made, i Matsarije (6 otrova ljudske svijesti), stoga okreni svoj um prema Bogu – životu, zanemari sve što stoji na putu realizacije Boga. Zaboravi sve osim Boga; postani lud za njim i spasi se.
