Opraštanje Znači da ste odustali od žaljenja i time otpustili tugu. Do toga prirodno dolazi jednom kad shvatite da žaljenje ne služi ničemu osim kako bi ojačalo lažno ja.Opraštanje znači kako se ne opirete životu – da mu dopuštate da živi kroz vas. Druge su mogućnosti bol i patnja, jako ograničen protok životne energije, a u mnogim slučajevima i tjelesna bolest. Svoju pažnju svjesnost usmjerite na to da osjetite emociju koja vas obuzima i provjerite drži li se vaš um nekog obrasca žaljenja, kao što su okrivljavanje, samosažaljenje negodovanje, koji bi mogao hraniti tu emociju. Ako je tako, to znači da niste oprostili.
Neopraštanje je često usmjereno prema drugoj osobi ili prema sebi, ali može biti usmjereno i prema bilo kojoj situaciji ili stanju – prošlom, sadašnjem ili budućem – koje vaš um odbija prihvatiti.
Da, neopraštanje može biti usmjereno čak i prema budućnosti. To je odbijanje uma da prihvati nesigurnost, da prihvati činjenicu što je budućnost potpuno izvan njegove vlasti. Neopraštanje je priroda uma, upravo kao što lažno ja utemeljeno u umu, odnosno ego, ne može preživjeti bez borbe i sukoba. Ego je taj koji ne oprašta, to bi se trebalo razumjeti. Ego se tako održava zahvaljujući zbirci emocionalnih uvrijeđenosti. On nosi svoje osobne ogrebotine i to su niti zahvaljujući kojima on postoji.
Ego aktivno sakuplja povrede i uvrede i čak i onda kada ga to vrijeđa, jer bez tih povreda ego bi bio doslovno ništa. Prvi manevar ega da izađe na kraj sa tom uvrijeđenošću jeste da pokuša druge natjerati da priznaju svoje greške. ”Povrijedio si me – reci da ti je žao”. Ponekad ovo pomaže egu da se privremeno osjeća bolje, ali to ne može iskorijeniti početni uzrok. I često se desi, ukoliko se osoba izvini, slijedeći rezultat je da ego počinje mrziti. ”Znao sam da si mi to uradio, vidiš upravo si mi to priznao.” Temeljno raspoloženje ega je nikada ne oprosti – nikada ne zaboravi.
Ono što ego ne pokušava je oprostiti, jer bi to značilo podrivanje samog njegovog postojanja. Oprostiti drugima uvrede, stvarne ili zamišljene, znači oslabiti granicu između sebe i drugih, rastopiti taj osjećaj odvojenosti između subjekta i objekta. I tako opraštanjem svjesnost teži osloboditi se ega i njegovih uvrijeđenosti i da se umjesto toga vrati svjedoku, sebstvu koje vidi i subjekt i objekt na isti način.
Kada volite nesebično vi ne prosuđujete druge, već imate Voljenu (Nesebičnu) Dobrotu i razumijevanje. Vi šaljete blagoslove svima, pomažete da se oslobode od njihovoga umnoga neznanja, zaboravnosti i sebičnosti-ukratko, dopuštajući im da žive njihove živote i ispune njihovu karmu, kako oni smatraju ili za potrebno. Tako radeći, vi automatski blagoslovite vaš sklop um- duh sa opraštanjem, sa ciljem da budete humani.
Druga riječ za odustajanje od reakcije je opraštanje. Nereagiranje nije slabost nego snaga. Drugi naziv za nereagiranje je oprost. Oprostiti znači prozreti – prozreti kroz ego i time doprijeti do zdravog razuma, koji je osnovni dio bića svakog čovjeka.
Oprostiti znači stvarno vidjeti, odnosno vidjeti ono što je iza ega, zdravu dušu koja je bit svakog ljudskog bića. Ego voli žaliti i zamjerati ne samo drugim ljudima, nego i situacijama. Taj svjestan vid opraštanja je i nereagiranje. Oprostiti znači previdjeti ili preciznije prozreti – prozreti kroz ego i time doprijeti do zdravog razuma, koji je osnovni dio bića svakog čovjeka.
Oprost služi nama i dio je našeg „programa učenja“. Oprostom se mi oslobađamo negativnih emocija koje smo do sada držali u svom osobnom energetskom polju. Također i drugi imaju svoje shvaćanje i lekcije za naučiti. Mi učimo sukladno onome što mi osjećamo, a drugi sukladno onome što oni osjećaju. Osjećaji i namjere koje su u pozadini nekog djela su ono što je bitno. S kojom je namjerom nešto učinjeno i koliko su toj osobi (duši) jasne posljedice neke akcije su ono što automatski sugerira karmičku posljedicu. Recimo to ovako: ako te netko povrijedi iz nesvjesnosti ili svoje vlastite zatucanosti/ljubomore/zloće ili nečeg drugog ,a ti iskreno oprostiš toj osobi, jer jednostavno shvaćaš da se ona ponaša najbolje što u tom trenutku zna, jeste, ti ju samim time razumiješ i iz tebe momentalno nestaju svi osjećaji vezani za nju i njeno djelo koji su te sputavali. TI si oslobođen/a oprostom.
Baviti se zabludom (mayom) i dalje se namata maya.
Možemo i ovako reci na ovaj dio o oprostu, da je to samo jedan sadržaj, zvan oprost, ali inače to je vrtlog uma i kao takav uvijek je modifikacija. Kao i u zakonu karme koji je isto samo proizvod uma i vid energija te razine. Karma ne postoji i satvičkom (čistom) umu.
Bavite se Sobom., a ne sadržajima, modifikacijama ili konceptima čula poput emocija, oprostom i sl. Jer kada se sjetite sebe, svjetlost će biti tu i cijela maya će u trenutku nestati, i tada nema karme. Ni jednog jedinog trenutka ona više neće moći opstati. Sve što radite a niste svjesni, nema vrijednosti jer niste bili svjesni sebe, niti onoga što radite. Možemo reći kad nekog savjetujemo da oprosti znači imati stav potpunog razumijevanja i shvaćanja. Osoba koja ima osjećaj uvrede ne može biti svjesna, kao ni ona koja oprašta, jer njihova priroda nije svijetlo. To je nesvjesnost sebe. Oni ne pamte sebe, kreću se i spotiču u mraku. Oprosti im, oni nisu odgovorni za to što rade. Kako može osoba koja ne pamti sebe biti odgovorna? Nema razloga čekati da se vaša karma ispuni ‘ ako to radite čekat ćete vječno. Zato u čovjeku koji voli nema ljubomore, nema grižnje savjesti; u njemu nema praštanja, jer ni u jednom trenutku se ne javlja nešto što bi trebalo oprostiti. Sve to zahtijeva duboko istraživanje, veliku brigu i pažnju.
Oprostiti znači stvarno vidjeti, odnosno vidjeti ono što je iza ega, zdravu dušu koja je bit svakog ljudskog bića. Ego voli žaliti i zamjerati ne samo drugim ljudima, nego i situacijama. I prema osobama i prema situacijama možete se odnositi na isti način: pretvarati ih u neprijatelje. Uvijek se podrazumijeva: ovo se bi trebalo događati, ne želim biti ovdje, ne želim to raditi, prema meni se nepravedno postupa.
Nevinost, nepovređivanje, opraštanje čak i najvećem neprijatelju, istinoljubivost i vjera u Gospoda – sve su to različiti zavjeti. Ne plašite se ako niste savršeni u svakom od njih. Radite i uspet ćete. Onaj tko se odrekao svih vezivanja, svakog straha i svakog gnjeva, onaj čija je čitava Duša ušla u Gospoda, onaj ko je našao utočište u Gospodu, čije je srce pročišćeno – sa bilo kojom željom da dođe Gospodu, On će mu je uslišiti.
Opraštanje je način da se čovjek oslobodi od svog malog ja i da se sjeti svog pravog sebstva. Um (ego) ne može oprostiti. Samo vi to možete učiniti. Vi možete postati prisutni, ući u svoje biće ili sebstvo, osjetiti živo spokojstvo i duboku tišinu koji zrače iz Bića. Karakter ispunjen ljubavlju sadrži u sebi sve ljudske vrijednosti. Ljubav je tada suosjećanje, obzirnost, opraštanje, uzajamno poštovanje, nesebičnost i toleranciju.
Zato je Isus rekao: »Oprostite prije nego što uđete u hram«. Onoga trenutka kad uistinu oprostite ponovno ste prisvojili svoju moć, oduzevši je umu.
Kako čete oprostiti drugima?
Tako da nikada ne osuđujete, tada nikada ne bi trebali ni opraštati. Osuda i ljubav su suprotnosti. Od jedne dolazi sva tuga svijeta, a od druge dolazi mir samog postojanja (Boga).
