Fokus civilizacije danas je usmjeren samo prema fizičkoj stvarnosti.
Kako faktor vremena funkcionira? Osjećanje prisustva, ova svjesnost – to je sve. Zato otkrijte kako se svjesnost pojavljuje i koliko dugo će trajati. Cjelokupna svijest o vremenu danas se mjeri prema kretanju fizičkih tijela.
Za većinu stvari u životu potrebno je vrijeme: da biste naučili novu vještinu, sagradili kuću, postali stručnjak, pripremili šalicu čaja… Vrijeme je, međutim, beskorisno za najvažniju stvar u Životu, jedinu stvar koja je zaista bitna: Samospoznaju, što znači spoznaju tko istinski jesmo iza površine ja-sebstva – iza imena, fizičkog oblika, životne priče.
Osjećaj za vrijeme ili trajanje ili događaj koji se odvija u vremenu, sve to može postojati samo ako postoji svjesnost. Ako nema svjesnosti, imate li osjećaj za vrijeme?
Svi znamo kako u nama postoji mjesto gdje vrijeme i prostor ne vladaju, a sve naše točke razvoja su spojene u jedinstvu. U tom vječnom boravištu atmana, duše, otkrivanje vrhovne duše, već je dovršeno.
Veliki kotač predstavlja vrijeme, vjeru, karmu. Galaksije se vrte okolo neprestano vrtečeg kruga. Život se neprestano mijenja, razvija, umire i rađa. U ovom divovskom kružnom uzorku imaju sve suprotnosti svoju ulogu. Ako se držite ruba kotača vam se može dogoditi da vam se zavrti u glavi. Ali ako se primaknete više prema sredini kruga i tamo se opustite znat ćete što znači ono kad kažemo :„i to će proći“ . Život se bez razmišljanja neprestano ponavlja, sve dok ne postanete svjesni, život je taj kotač ili krug.. Zbog toga se kaže da je to kotač života i smrti, kotač vremena. Okreće se kao kotač: rođenju slijedi smrt, smrti slijedi rođenje, ljubavi slijedi mržnja, mržnji slijedi ljubav, uspjehu slijedi poraz, porazu- uspjeh …samo pogledajte!
U dobroj kontemplaciji npr. možemo izgubiti osjećaj za svoje tijelo ali svijest da meditiramo je još uvijek tu kao i nevoljno obraćanje pažnje na vanjske zvuke. Čulo sluha je zadnje od čula koje se isključuje tokom meditacije. A kad stvarno meditiramo tada, nesvjesni svog tijela, gubimo osjećaj za vrijeme i prostor. Tada čak i ne znamo da meditiramo jer ako smo svjesni da meditiramo tada sigurno nismo u pravoj meditaciji.
Vrijeme drugih dimenzija, i vrijeme u svijesti sa sedam nivoa zemaljskog vremena, iluzije ega projiciraju kroz um. Nijedno iskustvo nije trajno. Vi ste stalni. Iskustva su u polju svjesnosti, koja je vezana za vrijeme.
Vidjeti istinu kako jest, to je i cilj i staza, neuvjetovana vremenom. Započinje se tako što vidimo iskustvo života kako jest. Ne možemo početi sanjarenjem. Ne možete pronaći Sebe u prošlosti ili budućnosti. Jedino mjesto gdje Sebe možete pronaći jeste u sadašnjem trenutku.
Duhovni tragači traže Samospoznaju u Prosvjetljenju koje će se dogoditi u budućnosti. Da biste bili tragač znači da vam je potrebna budućnost. Ako je to ono u što vjerujete, za vas važi sljedeće: zaista će vam trebati vremena dok ne shvatite da vam ne treba vrijeme da biste bili ono što istinski jeste. Kada gledate u drvo, vi ste svjesni drveta. Kada imate misao ili osjećanje, vi ste svjesni te misli ili osjećanja. Kada doživljavate prijatno ili bolno iskustvo, vi ste svjesni tog iskustva. Budna kvaliteta svega je svugdje, sve vrijeme. Sve što radili je uvijek samo jedna manifestacije te jedne budnosti, te jedne svijesti tog jednog postojanja.
Mudrost transcendira linearno vrijeme i odnosi se na razumijevanje apsolutnih metafizičkih istina. Ona povezuje našu prošlost, sadašnjost i budućnost bez pogreške. Vrijeme, prostor i objekti postoje samo kao kategorije individualne svijesti. Ako nema individualne svijesti, onda nema ni prostora, ni vremena ni objekata i obrnuto. Ove tri kategorije svijesti su ograničene i ne mogu se promatrati kao izvor beskonačnog ili neuništivog znanja. Sve dok budemo funkcionirali u okviru čula i onog djela uma sa kojim su ona u vezi, nećemo biti u stanju osloboditi se tih ograničenja
No tko ne shvaća univerzalno, je zato što ne poznaje jedan važan princip : horizontalni, i vodoravni –vid dimenzije vremena. Skoro svi poznaju samo jedan plan: horizontalni, dimenziju vremena. U tome postoje samo dvije mogućnosti: ili je to trenutno ili stalno. Ali stalno nije ništa drugo do više trenutaka: ono isto tako počinje i završava. Stalnost nije vječna, ona to ne može biti. Ništa u vremenu ne može biti vječno. Ono što se rodi u vremenu, mora i umrijeti. Ako ima početka mora biti i kraja. Kretanje, bez misli, bez vremena je vertikalna dimenzija to je žudnja srca to je dimenzija meditacije
Mudrac raspolaže osebujnim načinom spontane izvan osjetilne percepcije koji uzrokuje da vidi neposredno a ne s pomoću osjetila. On se nalazi iznad percepcije i koncepcije iznad kategorija vremena i prostora iznad imena i likova. Mudrac nije ni ono što se percipira ni onaj koji percipira već jednostavan i univerzalan faktor koji percepciju čini mogućom.
Vrijeme je život. Život je vrijeme.
Na svijetu je samo jedna stvar koja se ne mijenja, a to je promjena sama.
U dubokoj meditaciji postoji mogućnost ukinuti vrijeme, a sav bivši, trajući i budući život vidjeti istodobno, i tu je sve dobro, sve savršeno, sve je brahman.
