Gotovo svi ljudi po navici gledaju prema van prema mislima, tijelu, svijetu, ljudima, mjestima, stvarima itd., Čini se kao da je pozadina svjesnosti (Sebstva) ograničena i budi se ujutro i odlazi na spavanje noću. Uzmimo da pažnju usmjerite prema toj svijesti koja se budi ujutro, umjesto prema ljudima, mjestima, stvarima, mislima i sl. Što bi se dogodilo? To je ono što stalno se savjetuje, govori; pokušajte, iskusite gledati sebe, unutra, u prazninu i u ono što zovemo mnogim mističnim tajnama. Ako netko krene to osvijestiti, doživjeti, prepustiti se, na kraju će otkriti da je ta svjesnost beskrajna, čista, vječna, sve što zovemo ljubav, blaženstvo.
Ono što mnoge zbunjuje su te razne riječi koje ograničavaju razumjevanje, smisao, princip što znače.
Jastvo ili Sebstvo je to što je vječno, beskonačno, čisto, ljubav, blaženstvo. Iako tu imamo pet riječi sve upućuju na jednu svijest. Svjesnost-ljubav-blaženstvo nisu tri, one su jedno. Tako da da je pozornost, fokus i pažnja vrlo bitna ze sebe kontrolu čijom usmjerenošću se otkriva priroda i izvor nečega. U tom smislu ako se pažnja usmjeri prema pozadini svijesti, otkriti će se da je pozadina svjesnosti (koja se budi ujutro) neprekidna i neprekinuta i da postoji tijekom svih budnih sati. No što blokira to jasno stanje koje mi sami ipak možemo kontrolirati. To su misli koje dolaze i odlaze dok pozadina svijesti koja je svjesna misli postoji tijekom svih budnih sati i ne dolazi i odlazi.
Pozadina svjesnosti je pravo Ja. Ta svjesnost je uvijek postojeća, prisutna. No to vam stalno govore oni koji su se probudili iz ljudskog sna. Kažu vam, misao je nešto strano za pravo Ja. Sve misli koje ste naučili su suprotstavljene vašoj stvarnoj prirodi. Iako misao nastaje od čiste svijesti, postaje zbog nesvjesne osobnosti nečista i slabija, to je čini da postaje štetna.
Misao se pretvara da je Ja. Misli i ego su fini nametnici, nešto stečeno, instalirano, ugrađeno, a ne prirodno.
Pažnjom, trudom gledati u sebe bit ćete u stanju vidjeti kako se nametnik pojavljuje, a to su vrlo važni alati za buđenje. Zato to možete svojom odlukom i istrajnošču i sami. Ono što netko zove negativnim mislima, postaju takve od strane unutarnjih tenzija, zabluda i straha. Strah je rođen od dualnosti, zato loše misli dolaze od loših akcija. Problem nije što učiniti, već kako. Ali, to je više nego razum. Razumijevanje se odvija u umu. Čista svijest je iznad uma. Znači razum je dio svijesti.
Živjeti od misli umjesto da se živi od Svijesti, uzrok je čitave ljudske patnje. Sva silna razmišljanja i mašta su močni virus svijesti koji misli, drži u uvjerenju da su stvarna cjelina i da je stvarno ja. Razmišljanje da ste tijelo koje živi u svijetu je zabluda, iluzija poput sna. Koji god zid ili granicu zamislite, s druge strane te granice postoji beskonačni prostor. Shvatite da prostor nikad ne prestaje u svim smjerovima. Taj beskrajni prostor je vaša svjesnost.
Misao nije ni stvarna cjelina, nije ni Ja.
Dobar je poznati primjer kako to razumjeti ako pokušate promatrati razmišljanje i pamćenje kao nešto poput računalne aplikacije, a unutra je već virus (parazit) koji se zove “mislio sam”. Virus glumi da ste vi i kontrolira aplikaciju (uvjetovan um). Tu je prilika okrenuti se sebi da bi se osvijestilo pravo Ja, ona svijest koja se ujutro budi, koja sada gleda kroz vaše oči. No moćni virus ili misli koje gospodare ima mnogo strategija i ideja za opstanak iluzije. “Ja sam mislio” (ego) je programer koji se pretvara da je Ja.
Ego je ideja zasebnog, individualnog identiteta. Ljudska povijest tisućama godina nije postigla gotovo nikakav napredak prema deinstaliranju parazita koji održava zabludu i mogučnost suzbiti ratove, tuge, patnje, strahove, bijes, nasilja i prevare. Zašto je to do danas tako? Zato što ego zadržava pažnju usmjerenu prema van, kontrolira sva razmišljanja.
Zato su ljudi robovi nametnutog “sebstva” jer uvijek svoju pozornost usmjeravaju prema mislima, stvarima, ljudima, mjestima, itd. Dok se istinsko Ja uvijek zanemaruje.
A zbog nerazumijevanja smisla gledanja prema unutra, ljudi i dalje gledaju prema vani, iluziji. Završetak ega je kraj mislima, ali prestankom tjelesnog života ego neće završiti, jer on po svojoj funkciji stvara san o novom tijelu.
Vaša svijest nije u vašoj glavi. Kad osoba odluči osvijestiti pažnju i svjesno sebe kontrolirati omogućuje si unutarnja iskustva prema svojoj svijesti, na kraju će izravno doživjeti svoje pravo Ja. Događa se da kod duhovnih praksi i metodi gledanja svjesnosti, pojedinci često imaju percepciju da je svjesnost nešto u njihovoj glavi. Vaša svijest je beskonačna.
Sistem razumijevanja beskonačnog svemira pomaže ukloniti percepciju da je svjesnost nešto u vašoj glavi. Isto tako metoda uvida beskonačnog prostora pomaže pružiti osjećaj beskrajne prirode beskonačnog prostora. Sve su to koraci u evoluciji buđenja.
Sve su granice zamišljene i proizvod su zablude. Ne postoje stvarne granice. U stvarnosti postoji samo beskonačna sloboda beskonačnog prostora. S vremena na vrijeme u svom svakodnevnom životu usredotočite se na prostor umjesto na predmete. Svemir projicira prostor u prostoru.
Zbog stalne duge navike zamišljanja da mislite kako živite u tijelu u svijetu, u praksi i radu je potrebno puno vremena da se probudite. Niste mislilac koji živi u tijelu u svijetu.
No moguće je probuditi se, do Stvarnosti, i otkriti da ste oduvijek bili život, vječnost, svjesnost, radost.
