Učenik je onaj koji slijedi upute gurua, i koji širi učenje gurua manje razvijenim osobama na putu, do kraja svog života.
Ima mnogo vrsta služenja guruu. Bog Krishna je običavao skupljati drva u mjestu svog gurua – Sandipani. Bog Rama je običavao živjeti u pećini gdje je živio i njegov guru Vashishtha, devedesetšest milja udaljenoj od Rishikesha blizu Brahmapuria, desno na obali rijeke Ganges. Bog Rama je radio s lopatom, brinuo se o kravama i bikovima, te sakupljao drva za ashram. Možda je i prao Aarundhatijevu odjeću. Tko zna? On mora da je činio svašta kao sevu. Mora da je dnevno putovao tamo i natrag, i to ne na konju. Dok je živio u gurukulu morao se pridržavati ashramskih pravila. Morao je spavati na podu, što je bilo pravilo u staro vrijeme. Bog Rama morao je voditi težak život i pripremao se u ashramu svog gurua. Kasnije kada je Bog Rama bio protjeran u šume, on nije osjećao bol i teškoće šumskog života jer je surovost ashrama njegovog gurua učinila bol života lakšom. Surovost guruovog ashrama pružila je tu uslugu. Poteškoće koje dolaze u životu su raznovrsne. One imaju oblik bola: siromaštvo je bol, glad je bol, žeđ je bol, bolest je bol, kritiziranje i klevetanje je bol; ima mnogo tipova boli. Tako one postaju lakše i beznačajne.
Pravi je učenik zabavljen samo božanskom prirodom gurua dok ga djelovanje gurua kao čovjeka ne zanima. On to potpuno zaboravlja. Za njega je guru guru čak i ako djeluje nekonvencionalno.
Uvijek se sjeti da je priroda sveca nedokučiva. Ne prosuđuj ga. Ne mjeri njegovu božansku prirodu neadekvatnim metrom neznanja. Ne kritiziraj djelovanje svog gurua koje se zasniva na univerzalnoj viziji.
Prava edukacija s guruom otvara viziju i potiče duševni oganj te pobuđuje uspavane sposobnosti. To je najnužnije kada netko ide duhovnim putem. Guru i učenik postaju jedno. Guru blagoslivlja, vodi i nadahnjuje učenika. On prenosi svoju duhovnu moć na njega. On ga mijenja i potiče njegov duhovni razvoj.
Swami Shivananda
