Svijet oko nas je Iluzija, ali ta Iluzija je sam Apsolut, sama Stvarnost. I sva Učenja se u tome slažu, ali što to stvarno znači?
Bol u ruci je stvarna. Pitanje je stvarno. Sve ono što mudra učenja kažu je istina s jedne strane a sa druge?
Možemo reći da sva Učenja, Znanje, Mudrosti, ne govore o stvarnom postojanju svijeta oko nas. Učenja u biti ne govore o materiji oko nas. Ako ne poznajemo ono što ona stvarno govore bit ćemo uvjereni da se misli da je materija Iluzija.
No, Istina (u ovom smislu) ima nekoliko lica, i pokazuje svoje lica shodno razini na kojoj se izražava.
Ne možemo Apsolutnu Istinu brkati sa razinom na kojoj se mi nalazimo i na kojoj obitavamo relativno nesavršeni. U Stvarnosti o kojoj često pričamo postoji hijerarhija koja, bez obzira koliko to nama nekad smeta (kad smo priklonjeni stečenim konceptima), izražava se na različitim dimenzijama na različit način. Shodno tome, Istine koje važe na suptilnijim ili višim dimenzijama ovdje ne važe.
Moramo dobro razviti osjećaj razmjere, ili relativnosti. Koja je to prepreka koja ometa osobu da bude svjesna?
Osim neznanja, nesvjesnosti i ne sposobnost shvaćanja da mi nismo svoja osobnost niti osjećaj. Najveća i glavna prepreka je poistovjećivanje ili vezanost sa umom koje mu ne omogućava uvid u ono što Jeste. Spoznati našu Prirodu u potpunosti nije moguće dok se ne razumije postojanje poistovjećivanja ili identifikacije koja obuhvaća i samog promatrača kao dio ili funkcija uma.
Tako da je s jedne strane sve poistovjećivanje , što podrazumijeva naše djelovanje, rad tako i održava poistovjećivanja. Treba shvatiti da je pomak koji omogućava ovo razumijevanja u tome da ne treba biti poistovjećen sa nijednom idejom, učenjem koje iznosi. To samo treba biti izvor određenog unutrašnjeg pomaka kao razvoj, jer bez toga ne bi bio mogući rad na sebi koji nam donosi u isto vrijeme prijelaz iz dvojnosti u ne dvojnost . Sve te umne suprotnosti ako ih ne razumijemo da su sredstva za razbuđivanje kao i pojave određenih misli, emocija i reakcija opet bivamo vraćeni u stare vezujuće um obrasce, za koje čak i nismo svjesni.
Sa druge strane sve je relativno u skladu sa određenim zakonima koji vladaju određenom vibratornom ravni. No, svaka vibratorna ravan u sebi sadrži onu višu ali viša ne sadrži onu nižu. Istina na višoj ne sadrži tzv. “nižu” istinu. Ali u “nižoj” istini sadržana je viša. I upravo to omogućava da se čovjek kreće sa razine na razinu, da napreduje na Stazi Unutrašnje Evolucije. No, sve dok čovjek ne počne ozbiljno i zrelo sagledava sebe i razinu na kojoj se nalazi on ne može napredovati i smislu ka ostvarenju ili spoznaji sebe pa i dalje, biva nesvjestan . Većina sebe zamišlja i to je San ili Iluzija na ovoj razini. Tu imamo ono, svi pričaju o spoznaji sebe, ali svi imaju svoju verziju sebe. Sve dok je poistovjećivanje sa Istinama ovog nivoa viši nivo Istine mu je nedostupan, bez obzira koliko on sebe uvjeravao ili imitirao Istine višeg nivoa. Sve ono od čega se sastoji svijet današnjeg dana – plod je pomisli jučerašnjih.
Sve su stvari važne, relativno govoreći, ali one nisu bitne u apsolutnom smislu. U kozmičkoj svijesti (Božjoj) si potpuno svjestan, sjedinjen sa svime što postoji, a opet prisutan tu gdje jesi. Ovo je važno dobro razumjeti. Tu su vrijeme, prostor i njihovi međuodnosi različiti od onoga kakvima se nama čine. U tom stanju svijesti nije važno radi li se o sekundama, satima ili godinama jer su vrijeme i prostor transcendirani. Ta bezgranična vječnost je prava priroda uma, svjesnog jastva (Sebstva) koje se nalazi u svima nama. Ali opet i ovo možemo reći . Ono što naizgled “živi” a izgleda kao čovjek nije čovjek, već niz Sila, Principa i Zakona koji se izražavaju u skladu sa određenim vremenom i prostorom. To manifestiranje nazivamo našom voljom, našom moći da nešto činimo, našim mislima i emocijama i slično. Da nema tog poriva, da nema te hipnotiziranosti, poistovjećivanja ono s čim bi se suočili bilo bi poprilično poražavajuće i razarajuće. Tu imamo onda mehanizam zaštite (neki naš stav) koji djeluje na taj način da nas još sprečava da vidimo stvarnu Zbilju, Brahma stanje. I iako naizgled izgleda da je taj mehanizam-sklop nešto kao nepotrebno, da je loše što imamo taj mehanizam ili odbojnik ( to je isto što i lažna osobnost), njegova priroda je sasvim opravdana u slučaju čovjeka u ovom trenutku.
Taj mehanizam- zamisli služi ne da nas uništi već da nas zaštiti. Ta zaštita je potrebna sve dok ne budemo sposobni da se suočimo sa onim što možemo više spoznati u i o sebi (naravno da mnogi neće biti sposobni ni do pola uvih uvida doći, jer su uspavani). To vidimo u okolini kod mnogih koji kao idu duh- putem, pa ono što rade su pokušaji mjenjanje sadržaja života , promjene uloga, a to je ista mehanika osobnosti. Tu nedostaje svjesna volja. To je reakcija na neko sitno uviđanje kad stvari nisu pod kontrolom. Ako se ima reakcija na tako mali uvid što li se može dogoditi kada bi uvidjeli mnogo veće istinu u vezi njih/ nas samih? No iluzija je i tu, jer uspavana-osoba ne može ništa mijenjati (tu je samo posuđeni san na dijelu). Ali da bi se s tim suočili potrebno je kristalizirati Svijest na specifičan način.
I zbog toga Rad na sebi ima tu svrhu da prvo u nama omogući stvaranje sistema koji će moći da se suoči sa stvarnim stanjem našeg Bića. Pa tek onda da nas odvede iznad mogućnosti koje u ovom trenutku imamo. Može se dostići visoke razine Svijesti, ali sve što nije osviješteno, sve što djeluje i dalje u mraku, imat će strahovit utjecaj na osobu. Osnova uspavane ili lažne osobnosti leži na uspoređivanju sa drugim ljudima, uspoređivanju tzv. dobrog i lošeg, uspoređivanju da smo bolji od drugih, da je neka situacija bolja od neke druge i slično. Ona uvijek pravi određenu diskriminaciju u odnosu sebe i drugih. Kao da postoji zamućeno mjesto u koje ne gledamo dovoljno čisto (kritički) kako bi prepoznali to djelovanje lažne osobnosti..
Naravno da u svemu i svugdje svako vrednovanje također može biti lažno. Tako imamo iskustvo da vidimo kako kad ponekad netko od poznatih takozvani, prosvijetljeni razotkrije da je ono što je dostignuto jeste samo imitacija i ništa više. Ideja o savršenom Stanju je samo Ideja na ovoj razini. Ovdje ne možemo biti Savršeni, ali možemo se Osloboditi ove razne.
Po tome što je to Probuđenje? Neko savršeno stanje ili? Recimo to na drugi način. Probuđenje iz sna iluzije, probuđenje iz sna malih “ja”, odbacivanje zamišljanja, odbacivanje identifikacije i slično. To je Probuđenje.
Postanite Stvarni, a ne “probuđeni”. Na planetu Zemlji nitko nije savršen, osim ukoliko se ne radi o avataru, to jest nekom od velikih svetaca i mudraca , odnosno Svijesna Svijest utjelovljenja. A njih na Zemlji danas je malo, vrlo su rijetki,a često i nedostupni. U stvari, radi se o drugoj vrsti. Njihov stupanj svijesti toliko je visok da su izvan domašaja i najprosvjetljenijeg čovjeka. Drugim riječima, možemo evoluirati na najviši stupanj svijesti kao čovjek i nikada ne doseći taj stupanj. To je druga linija, druga razina. Zato su te božanske figure toliko važne i toliko moćne, ali i toliko jedinstvene.
I zato oprezno, nemojte tvrditi da ste ono što niste. Svi smo mi relativno nesavršeni i ovdje smo da izražavamo određeni stupanj savršenstva. Ne treba o sebi tvrditi ništa više od toga. Razvijati se možemo samo tako da budemo ono što jesmo i da znamo gdje smo.
Da biste transcendirali vlastita ograničenja, samo si to trebate dopustiti. Morate koristiti svoju slobodnu volju kako biste stvarali svoju vlastitu stvarnost. Svi u sebi imamo predivan božanski duh, no moramo ga biti svjesni, vježbati ga i afirmirati u svom životu kako bi takve stvari bile moguće, ponašate se kao daje tako, i tako jest. A kada se ponašate kao da je tako, tako će i biti. U konačnici je to vježba predavanja, odnosno odricanja od sebe u korist velikog Jednog.
U toj stvarnosti je moguće biti, odlaziti i postojati u onome što ostvareni govore Postojati u Božjoj svijesti u kojoj si potpun svjestan, sjedinjen sa svime što postoji, a opet prisutan ovdje dok radiš bilo što… Možemo i ovo reći smisao postojanja na ovom planetu nije da se pretvaramo da smo savršeni. Bolje je biti ono što jeste, biti realan i biti čovjek, čak i kada počinjete u ovaj svijet unositi atribute koji su duhovni i božanski. No ne morate biti savršeni da biste to činili.
