Ljudi se mijenjaju samo pod hitnošću zato je i Isus govorio dolazi sudnji dan. Ne radi se o danu koji će doći već o tome da ljudi ako znaju da se ne žure i da mogu odgoditi svoju transformaciju za sutra ili prekosutra, danas neće učiniti ništa. Ukoliko znaš da neće biti tog sutra, tada će se ova sposobnost transformacije izboriti upravo sada. Zato se sadašnjost proživljava intenzitetom te ako moraš uništiti ego i transformirati ga, to moraš učiniti upravo danas.
Put u duh dimenziju započinje onda kad bivaš gurnut prema samom sebi. Nevažno na koji način si gurnut, lukaviji zaobilaze prilike bježe od sebe pune prazninu drugima i odmah bježe u druge nove sadržaje Što je um nezreliji i neviniji teže mijenja predmet ljubavi a kad je um lukaviji i proračunat lakše izgubljeno zamjenjuje i nadomješćuje drugom osobom. Uzrok nesretnosti leži u vezivanju za druge, u očekivanju što gajimo prema drugima. Nadamo se da će drugi dati sreću.
Svaki put kad se vežemo za nekog ili nešto na neki način izbjegavamo gledati u sebe. Potreba za vezivanjem je trik pobjeći od sebe. Što više nešto vanjsko ili drugi postaju centrom tvog života padaš na površinu. Na taj način tvoje Sebe nikad neće postati tvoj fokus, svjesno. Um akumulira sve impresije života, on ih utjelovljuje, tako i prolazak (dolazak I odlazak) duša je uvjetovan sistemom uma. Sva iskustva bez tjelesne dimenzije liče snu liče sjemenu zbog kojeg se vraća u novo tijelo. Biča u zabludi, vezana snažnim željama za objekte iskustva, ostaju zarobljena rođenjem i smrću, gonjena uzrokom – vlastitom karmom.
Ako imamo želju za oslobađanjem, napustimo čulne objekte kao da su otrov. U sebi stalno moramo tražit ispunjenje vrlina, kao što su ljubaznost, opraštanje, iskrenost, smirenost i samokontrola. Dok oslobođeni nema sjeme egzistencije. Naša se vezivanja temelje na zaboravnost smrti. Kao vjerujemo da ono što volimo nikad neće umrijeti. Zato ljubav definiramo kao besmrtno.
Iskustvo vječnog je neprolazno nije ga teško iskusiti. U snu si uvijek gledalac onaj koji vidi. Ako se u snu vidiš da hodaš onaj koga vidiš da hoda obična je usnula projekcija, a ti si svjedok. Svaki centimetar prostora oko nas i ispred nas prepun je duša jer prostor je multidimenzionalan stotine fenomena ispunjava svaku prostoriju koja pripada različitim dimenzijama, one se međusobno ne ometaju (svjetlosni zvučno zračni valovi). Sve duše oko nas mogu ući svakog trena u nas Kad jedna duša uđe ona će imati tjelesno iskustvo Tako sve info o paklu i raju su prenijete od duša putem medija.
Promatraj svijet kao da je san budi svjedok. U snu si uvijek svjedok gledalac onaj koji vidi, koji gleda, tu se ne vezuješ kao u javi budnog stanja. Zato vedski rishi neće potvrditi da je autor to je jasno iskustvo kad jedna duša uđe u tebe i govori iskustvo je tako jasno da savršeno vidiš kako sjediš po strani, dok netko drugi priča. Te riječi dolaze do tebe, ti si također među onima koji slušaju. Nije lako osmotriti ovaj fenomen. Nisi vlasnik iskustva koji proživljavaš.
Ako upitate mudraca da napiše nešto o sebi on će vam sigurno odgovoriti da to nije netko tko on jeste. Ono što on jeste sada nema povijest. Kako da piše autobiografiju kad onaj “ja” više ne postoji. A ako piše o drugom to je biografija, tada se ne piše o sebi već o nekom koga se poznavalo, o kome se čulo ili srelo u prošlosti a koja je sad mrtva Zato stvarna osoba budna svjesna ne može ostaviti pisano o svom dostignuću i o realizaciji. Može reći da prošlosti više nema a ono što se događa mijenja se svakog trena. Istina uvijek krije jedan dio sebe dok ti istovremeno daje osjećaj da si je uvijek poznavao. Ne postoji određen cilj.
Transcendencija dolazi u punini života. Istina dolazi samo onda kad više nismo tu da je primimo. Istina, budnost, prosvjetljenje u trenu praznine samo dolazi. Stiže kad nas nestane. Ako sam još uvijek “ja” taj koji odabire, kako će taj odabir biti bolji od onoga sto sam ja?. Stoga je istina da sreća i nesreća su osobine ega, a ne atmana koji je vječno blaženstvo.
Nemoguće tražiti Boga dok se u potrazi “ja” ne rastopi. Ukoliko nisi primoran da nešto činiš, puno stvari završe time da postaju prirodne.Ako odabereš da ne činiš ništa više tada ni ne očekuješ. Svako očekivanje, čežnja želja stvara činjenje, akciju, djelovanje a time stvaranje čežnje. U tom smislu um sve stvara kreira pa i avatara. Stoga i oni kažu tražili ste, molili ste i došao sam.
Povijest čovječanstva i civilizacija se ponavljaju dosežući neke svoje vrhunce a tako i raspade. Poznato je da je osobe kalibra Bude, Isusa, Avatara mogu djelovati samo u godinama koje prethode početku nekog raspada nikad prije jer u trenucima koje prethode radosti, sve se nalazi u najtotalnijem kaosu i u točci ključanja i djelovanju triju guna. Sve što se događa prouzrokuju prirodne gune energije. Onaj čiji je um obmanut sebičnošću zamišlja: ja sam djelaitelj. No onaj Tko zna istinu, pravi razliku između guna-energija i vanjskog efekta akcije; on nije vezan svojim djelima, znajući da gune djeluju u gunama. Obmanuti prirodnim silama ljudi su vezani za efekte tih sila; dok mudrace one ne zavaravaju.
Ostavi slobodan tok svemu što se događa, ako stvarima dozvoliš da se događaju završava se sa transcendencijom vlastite uobičajene egzistencije. U tom slučaju nisi ti više taj koji prigovora stvari. Akcija se stvara sama. Kontroverze dovršavaju sve gune i njihovu prirodu. Pa možemo reći da vatra ne proizlazi iz mene već iz rađas gune. Svrha aktivnosti nije stalno ponavljanje već totalno gašenje, utrnuće, te tako što prije stići do mirnoće, povlačenje od svake aktivnosti.
Proces života su faze guna neaktivnost, aktivnost i vedrina. Mnogima je potrebno da se ižive sa vladajućom dimenzijom aktivnosti da bi je mogao transcendirati. Taj okoliš akcije treba se sam iscrpsti. Kako gune koje dominiraju nestaje a satva se pojavljuje sve aktivnosti nestaju u tišini. U tamas dimenziji nema nikakve akcije, ali i ta neaktivnost sliči na san. Također i u satva dim sve akcije nestaju u tišini ali to nestajanje ima plus totalnu svjesnost.
Svaki čovjek koji je učinio nešto sa sobom primjenjujući Bogom dane moći unutar duše, ima već razvijeniju svijest o jedinstvu.
Ovaj svijet ne pokreću slijepe sile. On funkcionira prema inteligentnom planu. Nerazumno je pretpostaviti da je ovaj svijet samo slučajna posljedica različitih kombinacija atoma, bez vodeće inteligencije iza tnjih. Suprotno tome, očito je da postoji zakon i poredak u svemiru. Tvoj život i svi životi su vođeni s matematičkom preciznošću Božjih inteligentno zamišljenih kozmičkih zakona. Tako s pomoću božanskih principa akcije ili karme, uzroka i posljedice, sve što napraviš snima se u tvojoj duši. Sukladno tome, prema mjerilu tvog rada što god postigao kroz snagu volje i kreativnosti bit će tvoja putovnica nakon smrti do nebeskih predjela koji su zaslužile radišne duše. I kada se ponovo inkarniraš na ovom svijetu bit ćeš rođen s tim mentalnim sposobnostima koje si razvio prijašnjim naporima.
Naši vlastiti osjećaji predstavljaju distancu, potrebno je usmjeriti svu energiju za traganjem vječne i Božanske stvarnosti, Jednim. Sadhana ili duhovna praksa ne donosi oslobođenje. Ona samo umiruje i nadzire Gune. Samoispitivanje oslobađa od iluzija odvojenosti od Boga. “Čovjek nalazi ono što traži” Dok su energije čiste svijesti iznad nadsvijesti. Ostani odvojen tokom svih tih faza budi tada totalno svjestan to nije tvoja projekcija to je igra guna ti ne činiš ništa Ti si samo promatrač svjedok tako se gune iscrpljuju kad si svjedok i tada obitavaš u transcendentalnoj egzistenciji koja je s one strane guna.
Svjestan čovjek shvaća da je mir u duševnom skladu proisteklom iz istine, a ne iz nekakvih vanjskih prilagodaba, i bavljenjem čulima poput emocija.Ljepota i sklad nosi vječno svjedočanstvo duhovnog odnosa sa stvarnošću, jer duhovne vrijednosti i služi svakom pojedincu da se ovisno o svojim mogućnostima duhovno razvija. Onaj tko neprekidno promatra što se zbiva u umu dostiže krajnje stanje zdrave duhovnosti ili budnosti.
Sreća na nivou svijeta i savršeni Mir mogu se imati jedino u budnoj svijesti. Iz tog razloga razboriti, inteligentni aspiranti streme ka samo-spoznaji (bogo-spoznaji). Budnost može zaustaviti kotač rađanja i umiranja koji se stalno okreće, i da čovječanstvu podari vrhovnu sreću. Ovaj svijet je u stvari dugačak, dugačak san. On je zapravo opsjena Maje. Pet čula vas obmanjuju svakoga trena. Zbog toga je razlučivanje od iznimne važnosti. Proniknite u Sebe. Osjetite Sebe i to prisustvo svugdje. Jedino tada ćete živjeti svoj život spokojno i sretno. Jedino tada ste čovjek. Jedino tada ste istinski mudri. Nema ni trenutka za gubljenje, ni minuta za odlaganje. Sada je pravi čas, ili nikada neće ni doći.
Cilj je dostići četvrti stupanj koji transcendira sva tri.
Ipak nije ispravno reći četvrti U tom prostoru postoji samo “ništa” u njemu nije prisutna ni jedna guna.
