Prvobitni čovjekov grijeh koji je uzrok svih njegovih patnji jest njegovo pogrešno poistovjećivanje s kompleksom tijelo – um.
Tri osobine: uravnoteženost -sattva, uznemirenost -rajas i inertnost -tamas postoje u svakom ljudskom biću u raznim omjerima.
Kad uravnoteženost dominira čovjekom, to će biti dobra osoba s kvalitetama poput odanosti Bogu i suosjećanja za bližnje.
Kad dominira uznemirenost ili inertnost, osoba će biti usredotočena na sebe i vezana za svijet i njegove zamke, bez sklonosti prema Bogu
Emocionalni i strastveni pojedinci zaronit će glavom bez obzira na rad. Oni čeznu za brzim rezultatima, bit će razočarani ako se oni ne pojave. Uravnotežene osobe sav će posao obavljati mirno, smatrajući ga svojom dužnošću. Neće ih ništa uznemiriti, ni neuspjeh ni uspjeh. Bogobojazni će poduzeti aktivnosti kao način štovanja Boga, a rezultat će prepustiti Njemu. Oni znaju da su instrumenti u Njegovim rukama (ovo je razina još uvijek vezanosti za lik, Boga, ime, simbol).
Tako sav rad koji se obavlja zato da zadovolji Boga, sebstvo) a koji nije egocentričan, postaje Božji rad. Ali kad se Bog spusti na Zemlju kao avatar, samo nekolicina je izabrana da radi s Njim u Njegovoj božanskoj misiji. Kako biste uspješno obavili svoje uloge, budite uvijek usredotočeni svijesni. Znajte da onog trenutka kad se ego spusti u vas, svijensi božji rad prestaje i vi ste vezani . Postat ćete opet slobodni nakon što nadvladate svoju bezobzirnost.
Najgori grijeh koji čovjek počini jest da zaboravi svoju božanskost, da sebe smatra individualcem udaljenim od Boga (stvarnog sebe) i tako ispunjava svoj um željom – raga i mržnjom – dveša. Premda je njegova prava priroda božanska, sve njegove patnje prestaju kad jednom otkrije svoju božansku stvarnost. Nijedno drugo dostignuće ili pobjeda na svijetu, kao što su senzualna zadovoljstva, bogatstvo, društveni položaj, autoritet, učenost ili ime i ugled, ne mogu čovjeka osloboditi patnje. Samo spoznaja vlastite božanskosti može mu pružiti vječno i beskrajno blaženstvo za kojim traga. Njegova potraga tijekom bezbrojnih života prestaje kad otkrije svoju istovjetnost s Bogom. To je cilj ljudskog života, cilj svih duhovnih djelovanja.
Životna prića svakoga bi trebala biti ljubavna priča, ljubav je moja sadhana, moj put, moja mantra, moj post, moja šutnja i moj govor.
Bog je svuda.
On je sveprisutan i nalazi se u vama, iznad, ispod i oko vas.
Nema posebnog imena ni oblika.
Nema ni rođenja niti smrti.
Bog nema um, niti želje.
Bog ništa ne treba niti traži.
Samo kada postoji rođenje postoji i smrt.
Dakle, Bog niti je rođen niti će umrijeti.
Prisutan je u svakom živom biću kao božansko načelo.
Bog ne radi razliku među ljudima. Vi sami ste odgovorni za sve vaše loše osobine. Kada vam se želje ispune hvalite Boga, a kada vam nešto krene loše, krivite Ga i predbacujete Mu. A Bog je vječni svjedok. On ništa ni ne daje niti ne prima. I onda kada trebate biti kažnjeni, to je samo za vaše dobro. Sami ste odgovorni za sve vaše teškoće.
Čovjek trpi zbog mnogih oblika iluzije – bhrama, iako je njegovo disanje, udah i izdah, samo po sebi Bog – brahmā. Um je klupko misli.
Odakle izvire govor? Izvire iz uma. Dakle, um je izvor govora, a dah je izvor uma. Stoga, čovjekovo disanje simbolizira Brahmu, um simbolizira Višïua, a govor Maheśvaru. Zato, u potragu za Brahmom, Višïuom i Maheśvarom ne trebate ići daleko. Svi su oni u čovjeku. Vi sami ste Bog, ne trebate Ga nigdje drugdje tražiti. Um je uzrok sreće i nesreće.
Ako se upustite u ispitivanje tko je danas, u ovom svijetu, potpuno nesebičan, spoznat ćete da je to samo Bog /načelo čiste svijeti, Apsoluta, Sebstva). Tragovi sebičnosti mogu se javljati čak i kod roditelja, žene i djece, no Bog je u potpunosti nesebičan. Kada promislite o tome što Bog radi, može vam se učiniti da postoji neki sebičan poriv zbog kojeg to Bog čini. Kada promišljate o tim Božjim postupcima zaštite i kazne, možete pomisliti da u postupanju postoji neki sebičan Božji motiv. No, činjenica je, Bog nije taj koji štiti ili kažnjava.
To je pogrešno tumačenje koje dolazi od čovjeka. Ono što vas štiti vaša je dobrota, a ono što vas kažnjava vaša je zloća i pokvarenost.
Nije Bog negdje u nekoj drugoj zemlji, On je u vama. Grijeh nije negdje drugdje. On je tamo gdje je izvršeno pogrešno djelovanje.
