Večina nije u mogučnosti spoznati suštinu religija, ili suštinu fílozofïja; jer nisu čak sposobni spoznati normalan Ijudski odnos. Naša struktura vjerovanja se vrti oko pojedinca – što «ja» vjeruje da je istinito – to je sve. Nema prihvačanja ničega sto je stvarno i univerzalno primjenjivo, postoji samo prihvačanje onoga što «ja» osječam da je ispravno za mene i ništa više od toga.
Zbog neravnoteže, nesklada i sebičnosti koje smo sami stvorili mi nismo u stanju vidjeti u realnost iza pojavnosti. Prema mojoj metodi svaki učenik treba naučiti kuhati, prati, odgajati, služiti sadhus mahatme i bolesne na sve moguće načine. Oni moraju provoditi sate udubljeni u učenje, meditaciju, izvođenje đape i u molitvu. Čak dok rade oni moraju mentalno raditi đapu. Oni trebaju naučiti da se usklade i prilagode raznim okolnostima i raznim osobama. Svi oni moraju naučiti daktilografïju i prvu pomoć. Oni trebaju naučiti pjevati bhajane i kirtane te trebaju spremiti lijepe eseje i članke o yogi i Vedanti.
Ego ograničava, sprečava i potiskuje kreativnost. « Ja znam » sprečava kreativnost. « Ja ću naučiti » potiče kreativnost. Samo je pitanje izbora između to dvoje. Mladi aspiranti, zbog starih navika, običavaju spavati kad je hladna zima, do izlaska sunca ili do 6 ili 7 sati ujutro. Oni ne smiju gubiti svoj dragocjeni život u spavanju za vrijeme brahmamurte, između 4-6 ujutro. Taj je period vrlo pogodan za duboku meditaciju. Atmosfera je također nabijena satvičnim vibracijama. U to vrijeme može se imati fantastična koncentracija bez većeg napora. u našoj sadhani, mi smo obično glasno pjevatli mantre, nekoliko puta: Om, Om ,Om , Shyam Shyani Shyam, Radheshyam Radeshhyam Radeshyam i to je potaklo moje učenike da se ranije ustanu za sadhanu i meditaciju.
Neki su učenici živjeli u Brahmananda Ashramu nekih 200 metara od mog stana. Mnogo puta sam išao u iznenadne posjete u 4 ujutro i nekoliko puta pjevao Om i tako ih budio za sadhanu. Ponekad bi se pravio duhovit da bi podigao one koji su u depresiji i razveselio one kojima je dosadno. Zbijao sam šale i igrao se sa učenicima i natjerao ih da se smiju poput djece. Ah iza svake šale, dosjetke i nestašluka postoji svrha. Svaki pokret ili rijeć ima određeno značenje za evoluciju ljudi oko mene. Kroz šalu i smijeh, kroz davanje keksa, voća i odjeće ja sam otkrivao ukus, temperament i slabosti učenika i učio ih kako da prebrode poteškoće i manjkavosti.
Guru stvara uvjete kako bi učenik mogao sebe pročistiti. Najteža stvar u životu je čišćenje svijesti, atme, sebe samog. Za sada ti ne znaš što je svijest niti koje su pogreške u tebi unutra. Ti pokušavaš ispraviti svoje socijalne i mentalne pogreške, no postoje pogreške koje su duboko usađene u tvoju ličnost.
Shodno tome guru će tako vršiti operaciju na učeniku, koja nije vađenje krajnika već vađenje ega, odstranjivanje ega. Ta operacija na egu je teška (tako da je mnogi učenici ne mogu podnijeti, i ubrzo odustaju od sljedbe) Međutim, ako uspije tada je cilj postignut.
Swami Sivananda Saraswati
