Cilj Bhagavad-gite je objasniti u teoriji i praksi sve što je potrebno da bi se svijest čovjeka uzdigla do najviše moguće razine.
Čudo njenog jezika i stiha je da svaki izraz donosi učenje podesno za svaku razinu ljudske evolucije. Posvetimo se sebi, u sebi, predani Bogu budimo primjer čovjeka, kakvog bismo ponudili svijetu. To je svrha života i naša ljudska dužnost.
Ostvarimo prosvjetljenje. Ako se sami ispunimo Bogom, drugi i svi oko nas će to osjetiti bez da im kazemo, i ako žele mogu učiti od nas.
Upravo sada Sveta riznica znanja iz Veda je pred nama i sve tajne otkrivene. Stoga pustite, šarenilo maye i privide koji nas u promjenljivom svijetu samo okrecu u krug.
Baštinimo kraljevstvo nebesko.
Ako ne sada?
Kada?
Ako ne ovdje?
Gdje?
Ako ne ja?
Tko?
Bhagavad-gita:
Ja sam okus vode, Kuntin sine.
Ja sam svjetlo Sunca i Mjeseca.
Ja sam om u svim vedama,
zvuk u prostoru, ljudskost u ljudima.
Ja sam ugodni miris zemlje i žar vatre,
Ja sam život u svim bićima
i ispošnistvo u isposnicima.
Znaj me, o Partha,
kao vjećno sjeme svih bića.
Ja sam umnost umnih i hrabrost hrabrih.
Ja sam snaga močnih
slobodna od želje i vezanosti.
Ja sam žudnja svih bića
koja se ne protivi dharmi,
o najbolji Bharato.
Znaj da su sva stanja,
bilo od sattve, rajasa ili tamasa,
stvorena od Mene.
Ipak, Ja nisam u njima,
ona su u Meni.
Zaslijepljen stanjima od te tri kvalitete,
čitav je svemir obmanut,
i ne poznaje Mene,
koji sam iznad njih i nepromjenjiv.
(Bhagavad-gita 7.8-13)
