Savjet: ne gledajte ograničeno kao ograničeno, gledajte dublje i osjetit ćete neograničenost u svemu. Ne promatrajte oblik kao oblik, zaronite i naslutite bezoblično. Ne gledajte čovjeka okovanog u ličnost, prodrimo dublje i iskusimo ono što je iznad svake ličnosti..
Pamtiti «TO», najteža je stvar, zato što smo uspavani. Mi mislimo da smo budni zbog neznanja, u stvarnosti smo u dubokom snu, sve radimo u snu, zbog toga u svijetu ima toliko sukoba i ratova svih vrsta. Takvo ponašanje nije ponašanje budnog bića.
Um stvara svijet, a zatim taj isti svijet formira naš um. Tako um ostaje isti i vrti se u krug.
Stvarnost, Istina i «TO» se može realizirati kao jedno iskustvo, ne kao teorija, . Kad se to iskusi tada postaje istinito-tada se mnoge stvari počinju mijenjati, i tada odbacujemo um. Kad um nestane, i objekti nestaju, jer tada oni više nisu objekti. Tada se pojavljuje jedan novi fenomen koji nije proizvod uma.
Duhovna svijest daje čovjeku uvid u nemanifestirane aspekte svoga bića te svijest o zakonitostima manifestiranog svijeta. Ona se uvijek tiče otkrića neke nove dimenzije ljubavi, sreće, ispunjenja, lakoće i jednostavnosti, bezbrižnosti, svjetla, kreativnosti ili spontanosti. Iz navedenih razloga mnoge osobe koje su riješile neki karmički problem kao što je, na primjer, iscjeljenje od neke teške bolesti kažu da im samo iscjeljenje uopće nije toliko bitno, koliko im je bitna lekcija koju su kroz bolest naučili. Nov način života, ljubav koju osjećaju prema sebi i drugima te neka nova razina duhovne svijesti koju prije nisu poznavali, a ostvarili su je putem karmičkog procesa kroz koji su prošli, znatno je dragocjeniji dobitak koji prati uspješno svladan karmički proces od samog ozdravljenja.
Tako patnja nije samoj sebi cilj, ona je posljedica otpora prema promjeni, prema postojanju ili prema nekoj duhovnoj spoznaji za koju smo postali zreli. Istovremeno, patnja je i sredstvo našeg osobnog razvoja jer nas omekšava ili očvršćuje i time priprema za viša stanja svijesti te veću kvalitetu života. Zato je konačni cilj svakog iskustvenog procesa i patnje koju on izaziva upravo promjena svijesti, promjena ponašanja te načina života. To će zatim omogućiti realizaciju našeg kreativnog potencijala, odnosno naše osobno samoostvarenje. S naučenom karmičkom lekcijom mi ćemo, umjesto da nepotrebno patimo, živjeti konstruktivno i produktivno te ćemo istovremeno pozitivno utjecati i na našu okolinu.
Zato ako postoji razina postojanja koja nedvosmisleno jest, koja je stvarna i realna, onda je to prije razina Boga u njegovom nemanifestiranom, izvornom, čistom stanju. To s druge strane znači da je manifestirani, materijalni svemir relativan, da tvorevine i zbivanja u njemu i jesu i nisu pa je time manifestirani svijet privid koji djeluje realno samo ako ga se doživljava vrlo ograničenom percepcijom.
Moramo znati da su zvijezde i dalje tu, da je ono drvo i ovo cvijeće i dalje tu, ali sve je to sada dio nas, ne neki objekti. Barijere koje su bile naš um nestaju, jer svijeta više nema kao potpunost objekta, već kao jedinstvo-univerzum.
Ipak u našem životu bez obzira što mi željeli ili ne, povremeno ćemo se naći u životnim situacijama koje će nas jednostavno gurati prema višoj razini svijesti jer nas niti jedna druga neće biti u stanju izvući iz začaranog kruga vječito novih potreba i želja, vezanosti za osobe koje su nas davno napustile ili nerazumijevanja života u cijelosti zato što uporno odbijamo prihvatiti njegovu spiritualnu dimenziju.
Zato rješenje bilo kojeg problema leži u spoznaji izvorne suštine našeg bića kao duhovne jer će nam takvo iskustvo dati potreban odmak od želja i životnih zbivanja koja bi inače u nama izazvala patnju.
