Kad budim se ujutro,
Tvoja je Ljubav tamo,
poput zlatnog osvita u cistom planinskom zraku.
Zasticena cijeloga dana Tvojom aurom plavetnila,
pocivam u ljepoti i Ljubavi Tvojoj,
obasjavajući sate dok dan ide kraju.
Dodji blize i blize, veliki Gospode bozanski,
dok Tvoje Bice ne bude moje,
a moje Tvoje,
dok ovaj ego ne bude stvarno mogao prestati postojati,
a ja ne budem zauvjek jedno s Tobom.
Tada, da se atomi razbiju i planine sruse,
nikakva zemaljska nesreca ne moze biti vazna,
pa cak ce i tmina kozmicke noci
sjati Tvojom Ljubavlju u vjecnoj Svjetlosti.
Howard Murphet: (Sai unutarnji pogled i spoznaje)
