U većini zapadnih zemalja, kršćani iskazuju svoju ljubav prema Isusu Kristu i mnogi se od njih boje da bi Ga mogli „izdati”, ako iskažu ljubav i prema Swamiju!

Ovaj događaj odigrao se 14. travnja 1984., dan prije početka Tjedna muke Isusove. Od 11. do15. travnja Swami je boravio u Ootyju, gradu u Južnoj Indiji, gdje je uz obredne svečanosti posvećivao hram Boga Ganeshe (Boga Mudrosti), sagrađenog u školi pod nazivom “Sri Sathya Sai Vidya Vihar”. Swami je pozvao moju suprugu i mene da ga pratimo do Ootyja. Svaku večer Swami bi sjedio pokraj vatre i razgovarao s nama i još nekolicinom sljedbenika o duhovnim stvarima. Jedne večeri ispričao nam je čudesne doživljaje i epizode iz života svetaca i avatara.

Kako je Swami te događaje objašnjavao, bila je prava svečanost za dušu slušati Ga kako govori o tako uzvišenim stvarima. Radujem se što mogu s vama podijeliti tu radost koju smo mi osjetili slušajući Njega. U Italiji, kao i u većini zapadnih zemalja, kršćani iskazuju svoju ljubav prema Isusu Kristu i mnogi se od njih boje da bi Ga mogli „izdati”, ako iskažu ljubav i prema Swamiju! Ali do takvog protuslovlja ne bi smjelo doći, budući da su SAI I ISUS JEDNO, jer je Božanstvo JEDNO. Iskreno se nadam da ću govoreći vam o čudesnim stvarima koje su se zbile u Ootyju, u vrijeme našeg “satsanga” (društvo mudrih i kreposnih) sa Swamijem, pomoči u boljem razumijevanju ovog problema.
Jedne večeri, poslije darshana Swami je sjedio u sobici u svom naslonjaču pokraj vatre. Bio je poput majke što priča prekrasne priče svojoj djeci koja sjede oko nje.

Rekao je: “Svaki od velikih duhovnih vođa ljudi imao je samo jednog pravog učenika koji je u potpunosti slijedio Njegove ideale.” Osjetio sam kako mi-srce brže udara i nastojao sam kontrolirati osjećaje kako bih se bolje koncentrirao na Swamijeve riječi. Swami je govorio telugu, a jedan poklonik Indije je to prevodio na engleski. Bojao sam se da ne propustim koju riječ i da u potpunosti ne uhvatim ono što nam je želio ispričati. Nastavio je:
“Evo, uzmite primjer Narendre (bolje poznat kao Vivekananda), učenika Ramakrishne Paramahamse. Bio je zlovoljan i teške su ga sumnje sprečavale da u potpunosti slijedi ideale svog Učitelja. Među mnogim Njegovim učenicima Brahmananda je bio jedini koji je živio u skladu s njegovim učenjem. Pa i Sokrat, koga su slijedile hiljade grčkih omladinaca, bio je sretan kada je napuštao tijelo, jer nisu živjeli prema njegovom naučavanju.


Samo jedan je to činio i kad je Sokrat uzimao otrov, taj ga je učenik zapitao: “Što ćemo uraditi s ostacima tvoga tijela?” A on je odgovorio: “Ne brini o mom mrtvom tijelu. Ako nije od koristi sada dok je živo, neće biti od koristi ni kad bude mrtvo! Učini s njim štogod želiš. To uopće nije važno!” Kad je Sokrat popio otrov, njegov učenik je također oduzeo sebi život.
Veliki svetac i filozof Sankaracharya je također imao na tisuće sljedbenika, ali su se čak i preostala četvorica međusobno potukla nakon što je umro!

A što mislite o Krišni? Činio je sve kako bi pomogao Arjuni da shvati i slijedi Njegove ideale. Krišna mu je dao Bhagavat Gitu, jer Ga Arjuna nije shvaćao. Tek je nakon Krišnine smrti Arjuna u potpunosti shvatio da mu sva snaga koju je imao dolazi od Krišne, i da on sam nije imao nikakve snage. Nije bio u stanju podići ni svoj vlastiti luk.
Rama je imao Hanumana za svog najvjernijeg poklonika, ali se na kraju i sam Hanuman okrenuo protiv Rame i borio se protiv Njega. Vrlo je neobično da je Hanuman u toku borbe ponavljao upravo ime svog protivnika: “Rama! Rama! Rama!”
Buddhu su otrovali njegovi vlastiti učenici. I u ovom slučaju je samo jedan od učenika u potpunosti slijedio njegove ideale. Nakon Buddhine smrti, taj vjerni učenik također si je oduzeo život.

Kad je Petar vidio Isusa kako nosi svoj Križ na brdu Golgoti, zaplakao je. Isus mu se približio i rekao: “Petre! Moj život je poput vodenog mjehurića koji može prsnuti svakog časa. Sretan sam što danas napuštam svoje tijelo. I to je bolje nego imati učenike poput tebe!” I ovaj primjer govori da je između tisuća ljudi koji su obožavali Isusa samo jedan bio u stanju da ga slijedi do kraja, a to je bio sveti Pavao.” Srce mi je počelo brže kucati kad sam čuo te riječi. Oštre riječi o Petru, koje je Swami izgovorio, i Njegova izjava da je sveti Pavao bio jedini istinski učenik Isusa, iznenadile su me i suočile sa stvarnošću koja se uzastopce ignorirala stoljećima! Isusova pomirenost sa sudbinom pred licem Božje Volje Svoga Oca kojega je volio više od vlastita života; izdaja svih onih koji su izjavljivali da Ga ljube; veličina Njegova kazivanja o bezvrijednosti tijela koje se odbacuje kao iznošena odjeća, čime je pokazao čitavom svijetu Svoju savršenost; otkriće da je sveti Pavao bio jedini istinski kršćanin koji je ljubio Isusa, iako ga nikada nije vidio za života i njegova izuzetna vjera i hrabrost da živi sa svojim idealima i žrtvuje svoj život na križu kako je to učinio i njegov Učitelj; sva ta otkrivenja došla su od Onoga koji je bio predmet te ljubavi, samoga Oca!

Ukratko, Swami je udahnuo nov život u umiruće tijelo kršćanstva. Nastavio je: “Sv. Pavao je bio veliki slikar i kipar, jednako dobar kao i kasnije Michelangelo. On je jedino imao viziju Isusove glave…” U času kada je tumačio da je Pavao vidio samo lice Isusovo, i kad je primijetio da si nismo mogli to u potpunosti predočiti, učinio je nekoliko krugova rukom i materijalizirao veličanstven križ ukrašen dijamantima s licem Isusa koje je u sredini blistalo.
Swami je rekao: “To je lice Isusa kako ga je Pavao vidio. Nitko nije bio u stanju dati tako vjerno Njegov lik kao što je to on učinio. Tako je izgledalo lice Isusa kad je umro na križu.” To je ponovio. Dao mi je križ da ga pogledam izbliza i zamolio me da ga pokažem svima prisutnima. Kakva divna skulptura! Riječima se ne može opisati njena ljepota. Isus nije dulje vremena uzimao hrane. Lice mu je bilo mršavo, ali usprkos svemu tome Njegova Božanska ljepota i Njegov plemeniti izgled bili su netaknuti. Glava lagano nagnuta na desnu stranu. Sklopljene oči i nos razbijen u mučenjima koje je prošao, te izraz Mira na Njegovom licu zaista su Božanstveni.
Odzvanja sjećanje na Njegove posljednje riječi: “Oče! Oprosti im jer ne znaju što čine!” I to je bio posljednji čin Njegove Božanske samilosti koja je okrunila Njegov zemaljski život. Srce nam se ispunjava sažaljenjem kada pomislimo na Njegovu savršenu ljubav u tim posljednjim tragičnim trenucima Njegova života. Koliko snage i čistoće to ulijeva u nas! Prošavši kroz mnoge ruke, materijalizirani križ se vratio u ruke Njegovog Stvoritelja koji je, gledajući u jednu od poklonica rekao: “To je za nju! Ona Ga toliko ljubi, uvijek ponavlja Njegovo ime: Sai -Isuse! Sai -Isuse!”

Draga braćo i sestre, vjerujte, nitko nije bio u stanju shvatiti Isusovu ljubav kao Onaj kojemu je ta ljubav bila upućena i s Kojim je On postao Jedno: Sai -Isus! Svatko tko to u potpunosti shvati postat će Jedno s Njime!

Od Antonio Craxi Prasanthi Nilayam

Komentiraj