Sublimni kozmički ples

Sigurno se svi kad tad pitate; koja je svrha roditi se ? Što je to što čini da se neka osoba inkarnira, rađa ? Jel svrha spoznati sebe? Shvatiti da nismo ni tijelo ni duh,
već ono nešto nedokučivo, vječno zvano najviše jedinstvo – nazvali to mi Ja,  Duh, Atma,  Braman ili nekako drugačije. Kako to osoba  dolazi na svijet?  U ovom kontekstu, o pojmu karme, mnogi  se  pitaju  da li je karma u osnovi svega?, većina će reći o porijeklu karme, da je karma vječna.

Ali kako je to moguće? Da je karma vječna, kako bi joj ikada netko mogao  nadići? Kad malo promislite shvaćate da je ustvari zakon karme onaj fizikalni zakon kretanja:
svaka akcija izaziva sebi ravnu obrnutu reakciju. Nema temeljne razlike između akcije i reakcije jer je njihov odnos takav da kada god se jedna pokrene druga mora uslijediti, što je jednostavno uzrok i posljedica. Drugim riječima  „Uzrok je skrivena posljedica, a posljedica je otkriveni uzrok.” Kada vam je poznato jedno, znate i ono drugo. Ako znate potencijal nasljeđa u jednoj sjemenki, možete predvidjeti koju vrstu drveta će ona stvoriti. Poznajete jaje, znate i pticu.

Da biste izašli iz stiska karme, morate najprije shvatiti da sva karma dolazi od zrna (dug). Ukoliko nema kraja akciji i reakciji, kako bi se tko mogao nadati da se izbavi iz vrtloga života? Kako se možete nadati da ikad pojmite sebe? Mora postojati neki izlaz, i on postoji. Bog nikada nije okrutan, i nepravedan: čovjek je takav, i mi projiciramo naše ograničenosti na Njega.

Karma između dvaju osoba se može dogoditi samo ako postoji neka obaveza dugovanja između njih.
Postoji naziv rnanubandana ( od sanskritskog zrna, dug + anubandhana, ropstvo). Na primjer, ako netko od vas nešto otuđi u ovom životu, ta prilika da je to od vas otuđeno ili oteto može se ukazati jedino ako postoji neko dugovanje između vas i tog nekog; jedino ako mu nešto vi dugujete. Ako nema uslovljenosti, nećete biti u stanju  pronaći ono što želite, ni na koji način. Jednostavan primjer iz kojeg je lako izvući glavnu poentu je da ako ukradem li nešto od vas, umjesto da stvar koju želim od vas dobijem na dar, od vaše slobodne volje, sva je prilika da ste vi od mene nešto ukrali u davnini. Vaša davna radnja uzrokovala je podoban stav kod mene. Moja krađa od vas nije nikakva karma: ona to postaje tek ako se ja poistovjetim sa tim činom krađe. Sve donde dok se ne poistovjetim sa tom pljačkom, to nije karma za mene. Naravno da to možda nije mudro – to će povrijediti vaša osjećanja, i ja mogu dobiti kaznu, a može me se i ozlijediti pa čak i ubiti zauzvrat – ali to nije karma. To samo davna zrna iznalazi svoj put.

Samo-identifikacija sa nečijim radnjama pretvara ih u karme pripinjući ego dole čvršće za onu ograničenu, prolaznu osobnost. Važno je razumjeti da, jedino ego ima moć poistovjećivanja. Vaš ego se neprestano samo-poistovjećuje sa vašim tijelom i vašom osobnošću: „Imam važnu osobnost, volim ono, ovo”, ili bilo što drugo. Zahvaljujući našem egu mi smo svi u stanju ostati u svijetu na način vezanosti koji si stvaramo sami. Problem  je što se ovaj ego ne samo-identificira jedino sa tijelom, on se poistovjećuje i sa svim radnjama koje to tijelo vrši. Ego nastoji da se zaštiti time što sprečava otplaćivanje karmičkih  dugova u koje je zapao. Time se stvaraju nove karme.
Pretpostavimo da  znate da imate neku povezanost-dug (rnanubandanu) sa drugom osobom. Ako  ste  razboriti i svjesni ovih principa, osigurati ćete da taj dug bude isplaćen, to će značiti jednu oslobođenost nekoj priraslosti uz svijet i, dovest će vas bliže cilju samoostvarenja.  Ali, ljudi vole  naplatiti, ali obično se migolje kada je na njih red da vraćaju. Ishod je nova karma. Zato budniji i onaj koji radi na sebi je vrlo savjestan dovršiti sa svojim krugom rađanja i umiranja, pa  dopušta svakoj osobi, koja ima bilo kakav dug ( rnanubandanu sa njim da uzme od onog na što polaže pravo. Tada budnom, bilo da mu je predodređeno da mu se i unesreći život, osiromaši, što god, on ne žali, niti se za to vezuje. Neka to učine; ne mogu mu uzeti ništa preko vrijednosti onoga što im duguje. Onog trenutka kada bi im zamjerio, ma i samo mentalno, tad počinje karma. Također, ukoliko i taj svijesniji sebe, ima nešto  za uzeti, uzima samo ono za što zna da na to polaže pravo, ni manje ni više. On, svjestan, dakle, ima tu prednost da znao  osvojim zrncima. Dugovima, (rnanubandanama). Zato svako, pa i onaj koji nema nikakvog pojma o tome kome što, i tko njemu što duguje, može dobro da iskoristi ovakav stav.

Što više manipulirate u bilo kojem obliku, smislu (odnosi, veze, zamisli) i planirate da od drugih nešto uzmete,  (zarobite ih) dublje se zaglibljujete u karme. Što ste slobodniji, uzimajući kada vam je dano i dajući kada se to od vas traži, veći broj vaših dugova (rnanubandana) je zbrisan, i vi ste tim bliže vašem cilju. To je ono zbog čega često mudraci  kažu da je život samo jedno sjećanje. On je sjećanje na sve nečije rnanubandane iz nebrojenih rođenja. Ovo sjećanje je pohranjeno u našem uzročnom  /kauzalnom/ tijelu. iz kojeg se zrnja, dugovanje  projicira za njihovo ispunjenje u određeno vrijeme. Ako ste mnogo davali u vašim prošlim rođenjima, onda ćete u ovom rođenju naići na mnoge koji će se prema vama postavljati kao vaši dužnici i imat ćete „slatka sjećanja”. Ako ste u toj prošlosti nemilosrdno grabili, oni će u ovom krugu nemilosrdno uzimati od vas, i vaš će život biti ispunjen „gorkim sjećanjima /uspomenama/”. Kako god vi na to gledali, život je ili gorka ili mila uspomena.

I naravno shvatite da ove drage uspomene vas mogu isto  uvaliti u karmičku nevolju. Imate česti primjer u svijetu  da netko nekom  duguje novac i prvi sudski traži
povraćaj ili zbog toga ubije dužnika, umjesto da mu dopusti da mu novac vrati dobrovoljno. Ili uzmimo da u nekoj vezi žena ne uzvraća ljubav, i  želi ostaviti partnera, a on u pokušavaju da
ju zadrži ućini nešto nepodobno. Ili, recimo, kad vam s enetko postavi vama nejasno zašto, uvredljivo. Znaći u trenutku kada reagirate  da zaštitite vaš ego, ono što smatrate osobnim
interesom, karma prione za vas poput blata.

E sad, pitate se: „Pa, dobro, kako je sve to započelo? Kako je nastala ona prva rnanubandana, prvi dug, da bi se čitava ta lavina pokrenula?” Ona prva zrna, izvorište rnanubandane, zbila se kada je Šakti emanirala iz Šive. Jer je emanirala, Ona osjeća da se mora vratiti i ponovo sjediniti sa Njime. Ona svoje
postojanje duguje Njemu jer se osjeća nepotpunom bez Njega. Ona žudi za ponovnim ujedinjenjem.  Taj razmak između ovog emaniranja i novog sjedinjenja je interval kada je karma izvršena.

Kada je jedinstvo potpuno ne može biti karme, nema individualnosti preostale za samo-poistovjećenje. Posao Šakti je da razdražuje, podbada, razbudi Šivu. Kada je Šakti jednom emanirana, Šiva je postao nepomičan. Šakti ga podstiće na akciju, da zajedno igraju, a njihov ples stvara igru postanja. Šakti stvara  energiju za sublimni kozmički ples. Šiva
osigurava  upravljanje i ritam. To je značenje onih prikaza gdje vidite Kali kako igra na položenom Šivinom telu: ona ga budi iz samadija, tako da može  igrati sa njom.

Pogledajte sam atom. Njegovi protoni su kao Šiva, oni ostaju nepomični u središtu, pasivno privlačeći elektrone k sebi. Sami elektroni, forme Šakti, vrtlože se neprestano oko ovog jezgra beznadežno pokušavajući  iznova se sjediniti sa protonima. Šakti je dinamička, zato što je ona ta koja emanira, ona kreće prema vani, a zatim se nastoji  vrati natrag, poput protona. Neutroni pokazuju što se događa kada se Šiva i Šakti iznova sjedine. Svi parovi suprotnosti kao što su polaritet i naboj su okončani; to izražavanje je rasplinuto. Ovo je razlog  kad se kaže da je ona Apsolutna Realnost bez pola ili atributa. Svi ti atributi su sadržani unutar nje – kako bi se inače mogli ispoljiti? — ali u apsolutnom stanju oni su jedino u vidu potencijala. Kada se neki neutron rascepi kako bi formirao jedan proton i elektron, tada cij elo izražavanje počinje sve opet iznova: dvojnost nastaje iz jedinstva. Upitamo li nekog fizičara zašto se ovo zbiva, on jedino može reći da je to u prirodi materije da se ispoljava i ponovo rasplinjuje na ovaj način. I Vedisti kažu to isto, da je to jednostavno u prirodi ovog univerzuma da se manifestira i iznova periodično rasplinjuje.

Razmotrimo dalje ljudska bića. Rođenje i smrt, smrt i rođenje: dvije strane istog novčića. Jedno bez drugog ne ide. Ako upoznate  rođenje, poznali ste smrt, i obrnuto. Prvo dolazi rođenje: Šakti emanirana iz sjedinjene nemanifestirane realnosti. Kada se Šakti vrati svom upravljaču, Gospodu Šivi, to je smrt. Rođenje i smrt zbivaju se samo donde dokle postoji kauzalno tijelo. Jedino dok postoji dovoljno karmi sa kojim ego može da se samo- poistovjećuje dotle ima pokretačke sile da bi došlo do rađanja koje će dovesti u priliku da te karme budu odrađene.

Sve te karme u zalihi u kauzalnom tijelu moraju  sagorjeti prije nego što se zadobije izuzeće od rađanja. Ali to je tako rijetko da  kauzalno tijelo sagori da je kroz trajanje mnogih stoljeća i milenija samo nekolicina uspjela to  ostvariti. Osim toga,  na milion ljudi valjda samo jedan i poželi  to doživjeti. Zašto? Zato što najprije većina vaših karmi mora  sagorjeti, prije nego što možete i razviti želju da ukinete želju kao takvu. I, sve donde dok i nekoliko karmi preostane, vaše će tijelo ostati, a vaš ego će produžiti   sa poistovjećivanjem sa vašim oblikom i nastavit će se odnositi prema univerzumu u kategorijama oblika.

Najviši Šiva nema oblik, svojstva, ništa. Kada stremite ka onom najvišem, ne možete se nadati da sa sobom nosite i vaš oblik. Zapamtite, sve forme, pa i sama forma Šive, postoje unutar manifestiranog univerzuma, koji nije ništa do ona Adija Šakti.

Kada ste spremni otići (beyond)  izvan Šakti do Šive morate biti voljni da se odvratite od forme i odete dalje od svega. Što je još jedan razlog zašto stalno iznova i iznova sveci, mudraci, Vede ponavljaju: obožavajte Boga najprije u obliku, a tek zatim tragajte za bezobličnim apsolutom. Preokrenite svoje osobno sebstvo u vaše božanstvo tako da se vaš ego samo-identificira sa tom božanskom formom, a ne vašom osobnom; a tad će vas vaše božanstvo moći stopiti ka onom Najvišem.

Izvor; Agora Tantra